2.
S poezijom je mali problem što ne postoji dobra i loša, već samo prava i
kriva. Prava je poezija ona koja se obraća bogu kao jedinom ciljanom čitatelju,
a njezina je domovina vječnost. Bog se može zvati Eros-Fanes ili nekim
drukčijim uzvišenim imenom, svakako, to je onaj bog koji prebiva u svakom
čovjeku oduvijek, vjerovao on u njega ili ne. Može ga se naći u crkvi, džamiji,
do crnog kamena u Meki, među ruševinama nekog hrama u Indiji ili Grčkoj, u
kamenom krugu u Engleskoj, u tramvaju, na tržnici, u krevetu, kraj mora, u vrtu
obraslom korovom, osjećamo ga u krvi, a iz nekog razloga živimo zaboravljajući
ga.
Pjesniku se ne može dogoditi da zaboravi boga, on njemu kaže «čekam te ove
noći na vrhu brda, dok će se iz podnožja čuti bubnjevi». On se s bogom sastaje
kao s voljenom ženom ili tajnom ljubavnicom. Uzbuđenje je veliko, zrak je
ispunjem ritmom bubnjeva. Ili mirisom ruža, kao jednom davno kad se perzijski
pjesnik zaljubio. Ideš tako pijan od vina i ruža, dok ti krv bubnja, ideš se
naći s bogom. I nemoj zeznuti, bože, nemoj se ne pojaviti, kažeš mu u sebi. To
je nulta točka poezije, njezin izvor. Na istom izvoru, poput muževnih
prerafaelitskih žena, sreću se život, smrt, strast, ljubav.
«Moje srce je
ispunjeno smrću», kaže indijski pjesnik iz desetog stoljeća, «ali nema veze,
jer umirem za voljenu». Pišemo poeziju u našoj posljednjoj noći, ta noć može
biti bilo koja. Vječni smo, ali živimo u trenu. «Čovjek je usamljeni tren što
traje», kaže Borges. Čitamo poeziju u noći pred smrt, gledajući Mjesec: «Treba
ga dobro pogledati, možda nam je posljednji put», kaže Borges. U poeziji nema pukotine
između naše trenutačnosti i naše vječnosti. Zato se ona ne treba smještati u
neku godinu, stoljeće, tisućljeće, pripasti pjesničkoj školi, modi, dvoru.
Jedan od prvih europskih pjesnika, Guillaume iz Akvitanije, rođen je 1070.,
točno 900 godina prije mene. A koliko je tisućljeća prije Guillaumea, rođen
Orfej, jedan od prvih pjesnika općenito? Rane je pjesnike mnogo toga zanimalo:
zemlja, mjesec, kozmos, planete, ljubav i mržnja koje stišću i razrjeđuju
svemir. Rani su pjesnici filozofi, liječnici, magovi, u svijetu još nije
povučeno toliko granica, izgovoreno toliko definicija.
Nema komentara:
Objavi komentar