Veliko proljetno pospremanje glave&srca

Autorica: Milana Vuković Runjić

Čini mi se da iz ove zime izlazim kao brod iz magle: sablasno blijeda, kronično iscrpljena. Krajem zime izgubila sam prijatelja, a nakon toga sam nenadano ostala bez menstruacije: moj doktor me upozorio da ne smijem to činiti svome organizmu. Pitao me da li previše radim, ja sam mu spremno odgovorila “ne!” “Znam ja vas”, rekao je, “vi sigurno cijele noći nešto pišete”. Ne znam odakle mu staklena kugla, ali istina je, cijele noći nešto pišem, nakon čega ne mogu zaspati. Zbog toga su mi se u vrtu nastanile sove, jer ugodno im je znati da je osim njih još netko budan. 

Danas se na mojem prozoru napokon pojavilo Sunce: nema veze što još uvijek nije nešto posebno toplo, ali Sunce, sa svojom koprenom ranog cvijeća naselilo mi se u vrt i osjećam da nešto moram poduzeti. Moram nastaviti sa svojom potragom za srećom, bez obzira što mi se čini da je oko mene previše tuge. 

Sreća je, prema Ustavu, pravo svakog američkog građanina, koliko god to pomalo smiješno i apstraktno zvučalo: imati pravo na nju. Kada sam posljednji puta bila sretna? Nije to uopće bilo tako davno - sinoć, kad sam zagrlila dijete i kad smo tako zaspale ispred televizora. Jer o tome se radi: čovjek može razmišljati o svemu što ga rastužuje (što uglavnom i radi), ali promjena nastaje onda kada razmišlja o onome što ga usrećuje, kao i o stvarima koje bi mogao napraviti kako bi bio sretniji- jer na sreći se radi, kao na doktoratu, kao na bilo kojem ambicioznom projektu. 

Proljeće je pravi trenutak za “projekt- sreća”. Evo lista mojih planova za sretno proljeće:

1. Uvest ću obavezno ljenčarenje (koje, uostalom, propagira i Stari Zavjet). Obavezno ljenčarenje znači da jedan dan u tjednu neću raditi NIŠTA, jer svijet neće propasti dok se ja opuštam u kadi. 

2. Umjesto da se vječito ispričavam poslom, družit ću se s prijateljima, pogotovo sa onima za koje već dugo ne nalazim vremena. 

3. Uvest ću obavezne šetnje, izlete, lutanja gradskom okolicom: jer to ne oduzima previše vremena (kao, recimo, put na Novi Zeland), a veseli i opušta. 

4. Iskopat ću CIJELI sadržaj ormara, da jednom zauvijek shvatim kako nisam gola & bosa i kako ne moram čim zatopli misliti o tome kako nemam što obući. 

5. Prestat ću se osjećati krivom za odnose koji nisu bili dobri, niti ću u glavi razgovarati s ljudima s kojima se očito ne razumijem. 

6. Kad me nešto pogodi, neću na to “odgovoriti” tako da otvorim frižider i u njemu potražim utjehu: u vidu četiri čokoladna jaja. 

7. Čokoladna jaja ću jesti, naravno, ali samo iz zadovoljstva, a ne iz frustracije. 

8. Neću više od sebe očekivati da u bilo čemu budem “savršena”, nego ću uživati u svojoj nesavršenosti, neredu i kaosu: sva ću ta svojstva prozvati “kreativnim”.

9. Tračevi o meni neće me pogađati, kakvi god bili: niti ću, kad ih čujem, kolutati očima i ponavljati “kako su ljudi zločesti”. Ljudi su zločesti i dobri baš poput mene, nismo anđeli, nismo demoni, sposobni smo za najdivnije i najgroznije stvari. Takvi smo. 

10. Niti će me svijet sa svim svojim nepravdama vječito deprimirati, nego ću radije gledati mogu li ispraviti kakvu nepravdu koja mi je pri ruci. 

11. Promijenit ću frizuru, jer zbilja nije normalno da imam istu dužinu kose od desetog rođendana. Možda čak promijenim i boju. 

12. Shvatit ću da je ljubav mnogo više i od svađe i od krize: ali, isto tako, da nije nikakva naredba kozmosa da ostarim u društvu muškarca. 

13. Novcem od špeceraja, kupit ću si parfem: malo ću manje jesti, ali ću bar fino mirisati. 

14. Vratit ću se svom nekadašnjem običaju (kojeg, sam, priznajem, izgubila otkad sam rodila) da tu i tamo napravim nešto glupo, što se ne pristoji ozbiljnoj ženi: stavit ću ultrakratku suknjicu kao da sam tinejdžerka, otići ću na neki sladunjavi film i plakati do mile volje, a nakon toga ću otići na tulum na kojem se pleše umjesto da se analizira stanje u zemlji. 

15. Ovog proljeća počastit ću sebe i najbolju prijateljicu putovanjem u Pariz: nije važno je li taj Pariz moguć i izvediv, važno je da ga izlistam među svojim planovima. 

16. Osposobit ću davno odbačen stol za ping-pong i pingpongat ću sve do jesenjih kiša. Ne znam zašto sam s vremenom počela skrivati svoju ljubav prema tom sportu. 

17. Umjesto da me dijete gleda vječno zabrinutu oko ovoga i onoga, želim da me napokon vidi onako dobro raspoloženu kakva sam bila prije nego što sam ušla u pubertet. Prije nego što sam postala punoljetna. Prije nego što sam navršila 25-tu. Prije nego što sam proslavila 30-ti rođendan. A bome i 40-ti.

Jer, pod svim tim godinama, koje, priznat ćemo, zvuče prilično respektabilno, živi ista ona Milana koja je obožavala šetati susjedovim voćnjakom, tamo krasti jabuke i hvatati buba-mare u kutijicu, valjati se poput mladog psa na livadi,  koja voli proljeće, jer ono je prilika za  novi početak svake godine, da uzmemo ružičastu tekicu i u nju upišemo svoje ružičaste želje i planove, umjesto da ih se, ozbiljni kakvi jesmo, sramimo i potiskujemo ih.  

Proljeće je pravo doba za resetiranje uma i srca.