četvrtak, 14. ožujka 2013.

Plavi pas III: RUNA ISA

Autorica: Bosiljka Brajčić, polaznica Kluba kreativnih žena (i muškaraca)

3. RUNA  ISA
Ako je runa  ISA pala naopako onda najavljuje led,zastoj, zimu. Zatvaranje jednog poglavlja. Umire prijateljstvo, brak ili dio vaše ličnosti

                 Bacila si runu na stol. Nisi ni provjerila njeno značenje, proučila njenu poruku. Teško si se probudila i shvatila da kasniš. Prozori spavaće sobe do vrha zastrti injem znak su da se dobro odjeneš; vani je još uvijek mraz i led. Do Zamoskvorječja je daleko, moraš dva puta presjedati; ima i dosta pješačenja do metroa. Tvoj portret je gotov i ideš po njega.To je dobar razlog da se veseliš i požuriš. Danas je Valentinovo, na ovim prostorima potpuno novi praznik pristigao zajedno s amerikanizacijom i nazovi demokracijom. Nije ukorijenjen u slavenske tradicije ali s obzirom da slavi ljubav objeručke je prihvaćen ko izvor razonode u zimskom sivilu. Zadovoljila si želju da imaš svoj portret s vedutom grada. Željela si vizualnu potvrdu da si živjela ovdje, ostavila trag u ovom gradu kao što je i on utisnuo u tebe nešto što će postati dio tvoje životne prtljage.

                Kad si smrznuta i ledenog nosa stigla do Olginog atelijera nje još nije bilo. Nikolaj je imao odškrinuta vrata svoje majstorske radionice prekoputa i pozvao te da uđeš.

               -Tvoj portret je gotov. Olga će svaki čas stići. Možeš počekati kod mene. 
                
               Osjetio je tvoju nervozu i nestrpljenje; ponudio ti da sjedneš za stolić kraj prozora pun blokova i crteža. Pažnju ti je privukao veliki album okrzanih korica. Pogledala si upitno Kolju a on je odobravajući kimnuo. Nisi se mogla načuditi kad si uronila u stranice pune delikatnih crteža djece, djevojaka, anđela. I sitnog ujednačenog rukopisa koji je okruživao te izvanredne minijature. Bili su to stihovi, pjesme, isječci dnevnika, zapisi s točnim datumima. Imena žena koje je portretirao ispisana profinjenim krivuljama. U njima se krio jedan drugi  
Kolja od onog kojeg večina poznaje po brončanim statuama za parkove  i metro stanice ili po nekoliko metara dugim i teškim reljefima naručenim za fasade novih banaka i poduzeća. Na ovim je stranicama otkrivao svoju drugu prirodu nadahnutu  licima i prizorima jednog nježnijeg  svijeta. Shvatila si to kao znak povjerenja što ti je dopustio da ga i ti vidiš u tom svjetlu. Olja se začudila, kao da je bila i pomalo ljubomorna, što si imala priliku da zaviriš u njegov tajni svijet. Čim te je ugledala za  Koljinim albumom brzo vas je pozvala u svoj atelijer gdje je teatralnom gestom skinula platno koje je pokrivalo tvoj portret.

               - Odlična je! Sviđa mi se! A i polaskala si mi Olja.-Bila si iskreno zadovoljna kako te je naslikala, iako si bila svjesna da nisi ni tako mlada ni lijepa kao na portretu. Obećala ti je umjetnički fejslifting i dobila si ga! Održala je riječ! Ali ipak to si ti! Ima tu tebe! Tvog lica, očiju, melanholije i jedva naznačenog osmijeha. Ima tu i ledene zime, snijega na krovovima, bijele izmaglice nad rijekom, svjetlosti nad zlatnim kupolama. Olginih energičnih poteza kistom, njene tipične, nježne palete boja koja ti pristaje. Ipak jedna pomisao koja se je odnekud prikrala, neka slutnja, što li ? -kvarila je raspoloženje. „Neće mu se svidjeti! Slika  se NJEMU nikako neće svidjeti!".

                - Odnesimo sliku tvojoj kući pa se onda pridruži mome društvu. Idemo s prijateljicama u „ U Pirošmani“proslaviti  Valentinovo. Malo pikantne zakuske i slatkog gruzijskog vina! Voliš lobio i hačapuri? Ne znaš još?  Prilično je pikantno ali će ti se dopasti! Mi ćemo se same počastitit dok naši ljubljeni sada rade ili i oni slave ko zna gdje! Morala si priznati da je i to bolje nego da cijeli dan sjediš sama i čekaš muža do kasne večeri. Stići će zgužvan, ljutit ,zaudarajući na votku. Poklonit će tvojoj slici tek jedan površan pogled i presuditi.

                  - Ne, to nisi ti!. Ne i ne! Glupa slika, bačen novac! I uopće ti nimalo ne sliči!                               

srijeda, 13. ožujka 2013.

Plavi pas II: RUNA ASS ili runa poslanika

Autorica: Bosiljka Brajčić, polaznica Kluba kreativnih žena (i muškaraca)

2. RUNA ASS  ili runa poslanika
Treća po redu runa ima značenje upozorenja. To se može shvatiti i kao dar. Veliki duh ili Bog poziva na oprez jer nije sve onako kako nam se čini. A-runa može pomoći pri  umjetničkom nadahnuću i novim idejama

                 Žena u zimskom kaputu s krznom stoji ispred prozora kroz koji se vidi veduta Moskve, kupole i krovovi kuća prekriveni snijegom. Olga voli slikati bijelo na bijelom. Svi tonovi sivo bijele, plavo-bijele, violet-bijele. Samo je žena na slici u tamnom kaputu. Da bi je rasvijetlila stavlja joj u ruke buket nježnih orhideja. Bijelih.

               Na putu za Zamoskvorječje k Olgi, na metro stanici Tretjakovskaja zamalo si ostala bez šake desne ruke. Vrata metroa ti se ispred nosa zatvaraju a unutra je uspjela ući samo tvoja šaka! Vrata su je stisnula munjevitom brzinom. srećom, isto takvom brzinom su je  i oslobodila! Odskočila si od metroa uz glasan jauk. Odjeknuo je u praznom tunelu optočenom keramičkim pločicama. U toplom atelijeru, uz čašku vručeg čaja i Olgine žustre pripreme boja opustila si se i zaboravila na bol. Ona namješta scenu, uči te kako da se ispraviš, kako da namjestiš posturu. Istražuje koja ti je strana lica ljepša, izražajnija, da je stavi u prvi plan.

                - Sakrit ćemo ti bore, maknuti podočnjake, zadržati blagi smješak na licu. Nasmiješi se i očima!Tako! Na mojoj slici nema mjesta za brigu, žaljenje. Smješak te pomlađuje a ja ću ti još samo malo „podiči“ kapke, pomladiti te. Kao da si bila na fejs-liftingu. Svidjet će ti se.

                Slikarica je u bijelom haljetku umrljanom bojama, kreće se brzo isprsivši se, ubada kistom u paletu i kao mačem umočenim u boju kreće prema platnu. Na brzinu nabacuje osnovne obrise slike i dok joj je pogled usmjeren na tvoje lice, priča ti o sebi. Želi da se  opustiš, da skineš s lica tu zamrznutu masku ojađenosti i boli. Vani je sve zaleđeno, gotovo ti se dah sledio i trepavice zaledile. U metrou su ti skoro otkinuli šaku. Misli ti se vrte oko plavog psa od gume. Kako da budeš veselija?

              - Slikati sam počela s tatom. Znaš tko je moj tata ? Kod nas je on slavan kao i njegov prijatelj Šagal. Iz Vitebska. Slikali su zajedno u Provansi. Mark je ostao tamo a tata se vratio u Moskvu. Tata je rodom iz Odese ali najljepši dio života proveo je u Gruziji, u Tbilisiju i Kutajisu. Tamo je bila umjetnička kolonija gdje su svi naši prijatelji slikali. I moja mama je slikala pa sam tako i ja počela uz njih. Sve je oko nas bilo plodno i inspirativno. Jednostavno moraš slikati. Najljepše dane u životu provela sam s tatom na dači. Tamo niti jedan dan ne sjediš besposleno, uvijek nešto slikaš. Naše slike nisu bile povezane s narudžbama. Slikali smo iz zadovoljstva, iz radosti što smo živi. Provodili smo jednostavan, sretan život. Svjesna sam da je umjetničko okruženje moje rane mladosti probudilo  je u meni ljubav  za stvaralaštvo, za slikanje. Mama je slikala, tata je slikao; boje su me okruživale od malih nogu, u obitelji. U goste su nam dolazili slikari, kipari, pjesnici. Jedan ode, drugi dođe. Svaki dan se umjetnička atmosfera iznova obnavljala...

                Slušaš njezin glas, zaboravljaš na poziranje i na to kako je neugodno stajati dva, tri sata nepokretno. Pokušavaš ne meškoljiti se, ne promijeniti položaj tijela, izraz lica. Pogled ti je usmjeren kroz prozor ali tamo ne vidiš krovove pod snijegom. Vidiš bakin vrt, tatine knjige i  kućnu biblioteku. Vidiš sebe kao profesoricu u maloj školi. Neke nas stvari rano obilježe i vežu trajno. Da li je to bilo najsretnije rješenje za tebe? Nisi li možda trebala ići neki drugim putem; manje sigurnim, manje rutinskim? Čudiš se sama sebi, odkuda sad ta pitanja, što te je navelo da to pomisliš.

                 - Dođi sutra u veliki umjetnički salon na Krimskm valu. Moje prijateljice tamo imaju izložbu. Upoznat ćete ih a onda ćemo se veseliti, pričati i zakusiti! Bit će zabavno. One odlično slikaju! Tatjana, Natalija, Anja... Rade više od mene, predanije su. Ja uvijek nastojim povezati svakodnevni život i slikarstvo. Ne želim zapostaviti ni obitelj, ni prijateljstva. Cijenim mala životna zadovoljstva i imam potrebu za njima. Pitam se kako sam mogla tako dugo bez Venecije? Bez Giarrdina, Musea Correr, Accademie... tamo sve pliva u bojama; svuda raskoš.  Život povezan s umjetnošću, oplemenjen suncem, svjetošću, odsjajima na vodi, bukom glasova, mrmorom starih palača.Tako to volim! Možda sam tamo živjela u nekom od prošlih života!
                        
                   - Dok Olga zaneseno priča i žustro prenosi crte tvoga lica na platno ti si okrenuta sebi, zagledana unutra. Lice ti postaje zabrinuto i zategnuto. Ona protestira. Moraš se nasmješiti, makar malo naglasiti osmijeh. Ona je odlučila da to bude vedar portret, dobra uspomena za neku budućnost koju ona vidi pred tobom. Da li je i ti vidiš? Vjerojatno ne. Mrštiš se? Kao da nešto naslućuješ. Pred očima ti je mali plavi pas od gume. Zašto opet taj pas? S čime ga povezuješ? Kao da čuješ jedan hihotav ženski glas, štektav poput hijene koja ne prestaje lajati. Sto riječi u sekundi, tisuće riječi u minuti. Ne prestaje govoriti, govoriti, govoriti...Muževa nova tajnica, žena izrezanog uha! Neka ljutita supruga izrezala joj ga bocom votke. Javna tajna. Morali su joj uho u bolnici šivati! Dakle, žena odbojnog  glasa i plavi pas od gume! Nekako se slažu po ružnoći i odbojnosti koju osjećaš pri pomisli na njih. Pada ti na pamet da je baš ona mogla pokloniti fetiš- igračku tvome mužu.

ponedjeljak, 11. ožujka 2013.

Plavi pas I:ODINOVA RUNA

Autorica: Bosiljka Brajčić, polaznica Kluba kreativnih žena (i muškaraca) 

1. ODINOVA  RUNA
Svako jutro bacala si rune. Tog jutra iz vrećice je ispala prazna Odinova runa: Sve je moguće! Nepoznato daje znak da je ušlo u vaš život! Može značiti kraj a može i početak!
          - Radujem se našem susretu. - Dočekala te na vratima atelijera i pružila čašu gustog crnog vina.
            - Moje najdraže slatko, gruzijsko. Kinzmarauli. I baćuška ga je volio- dodala je sa smijehom. – Nisi znala na koga misli. Na svog oca ili na baćušku Staljina? 

             Bila si u debeloj bundi od šišanog krzna, izvana brušena koža a oko vrata i rukava optočena lisicom farbanom u ton sa bojom bunde. Sva ta oprema, zajedno s toplom šubarom, nije ti smetala da prihvatiš čašu. Niste se opterećivale etiketom. Pružila ti je čašu a ti njoj  buket nježnih bijelih orhideja koje si uspjela zaštiti od zime skrivajući ih u velikoj kožnatoj torbi. Nazdravile ste. U atelijeru je bilo toplo. Starinski guseni radijatori dobro su grijali. Kroz visoke prozore vidjeli su se vrhovi kupola, stari dio Moskve, crkva do crkve a u daljini nazirali su se stambeni tornjevi na iskričavo plavom nebu. Vani minus 20 celzijevih. Zaleđeni drvoredi uz cestu, zamrznuta rijeka i oblak ledene magle. Visoko gore sunce! Mraz i sunce! Puškin ih je opjevao u poznatoj pjesmi. 

               Ništa se važno nije dešavalo u tvom životu od kad si prestala predavati i napustila školu. U neočekivanom vakuumu, odjednom se nisi snalazila. Bit će to malo lutanje kroz prazninu dok se ne odlučiš na slijedeći korak. Dok ne odrediš kuda i kako ćeš dalje. Možda je došlo vrijeme da se okreneš sebi i zapitaš koliko je čvrsta točka na kojoj duže vrijeme stojiš. Na primjer, tvoj brak. Nikad nisi ni pomislila da bi se tu mogle desiti bilokakve promjene. A možda je upravo sada trenutak da ispuniš i neku svoju želju. Odjenula si se i krenula u Zamoskvorječje do Olginog atelijera. Dogovorile ste se da će naslikati tvoj portret do Valentinova. Rekla si joj da ga želiš pokloniti mužu a ona je sumnjičavo zavrtila glavom.

            - Muškarci više vole votku i seksi gaćice, ili još bolje, gole guze! A ti zapela za portret! Samo se nemoj razočarati! Otvori oči i vidi kakav je u istinu svijet oko nas! Ipak, obećala ti je da će portret biti gotov do 14. veljače. Nisi marila za njena upozorenja. Bila je mlada, voljela se zabavljati, družiti sa zanimljivim ljudima. Govorila je da joj to krade dosta vremena, da je odvlači od slikanja ali naprosto ne može odoljeti. Toliko se novih klubova otvara po gradu, ugodnih kafea, salona za ljepotu. Moraš stvarno biti slijep ,ili pak biti silan karakter da bi tome odolio, mudrovala je. Mahnula je rukom pokazujući da si nađeš mjesto na kanapeu između hrpe drvenih okvira, pripremljenih platna i već gotovih slika. Stavila je orhideje u praznu staklenku od  kompota i brzim koracima na tren nestala iz vidokruga. Niska, vitka, vragolasta doimala se poput vidre, sve dok ne bi počela slikati. Onda bi iz nje pojurio nezaustaviv potok energije. Obarala se kistom na platno kao matador na bika.

                 - Pozvat ću susjeda Nikolaja na čašu crnoga! Ti dotle razgledaj platna i razmisli što bi točno htjela. - Iznenadila si se kada si za njenim leđima ugledala muškarčev lik. Pomislila si  -medvjed a ne čovjek! Pozdravio te sramežljivo kao da se ispričava zbog ogromnog stasa koj-im je ispunio prostor atelijera. Kad je progovorio rukom je skrivao usta odajući nelagodu zbog trošnih zuba. Pažljivo se spustio na kanape pokraj tebe pazeći pri tom da te ne dodirne. Ležaj je utonuo pod njegovom težinom.

                 - Kolja je skulptor. Ovo je njegova prijateljica Čeri!- Pogledala si prema odškrinutim vratima. Za gorostasom se sporo dovukao mali mršavi jazavčar. Uzeo ga je u krilo i nasmiješio se. „ Čeri i ja živimo u stanu preko puta Olginog atelijera .„ Prihvatio je čašu, ispio u jednom gutljaju a onda posegnuo za drugom, pa trećom, dok si ti još uvijek pomalo pijuckala svoju prvu.

                  - Kolja je duša od čovjeka. Netipičan muškarac za ovo doba. Nespretan je i sramežljiv sa ženama. Svu svoju snagu izlijeva u kipove od kamena i reljefe u bronci. Upravo je završio veliki reljef za jedan u institut u Tvjeru. Velika narudžba, mnogo, mnogo novca. Mogao bi i zube popraviti kad bi htjeo! Staviti sve bijele, porculanske. Dopao bi se ženama. No, on je bojažljiv, povučen. Možda i previše očekuje od žena, a možda ga i plaše! Sve bi one htjele lijepe haljine, inozemne parfeme, večere u restoranima i klubovima, pažnju i osjećanje da su makar na kratko centar nečijeg svijeta. Olga je govorila kao da Kolja nije prisutan u sobi što je u tebi izazvalo nelagodu. Izgleda kao da to njemu nije uopće smetalo. Poznavali su se, imali povjerenja jedno u drugo. Olga je nastavila premetati platna, pripremati paletu, odabirati kistove.

                   - Rijetko ko danas gleda ono što je u nekome vrijedno; ono dobro što je sakriveno u naoko ružnoj ljušturi. Moj tata me naučio da s razumijevanjem gledam ono što ljudi smatraju ružnim i da otkrivam unutarnju ljepotu. Naučio me da osluškujem glasove koji dolaze iz dubine a ne iz riječi; iz pogleda nečijih očiju; iz tišine koju nalazimo u prirodi, na dači, u tišini mog atelijera. Dok slikam niko od mojih prijatelja i moje obitelji nema pristup ovamo!Tebe sam primila jer radimo, radit ćemo. Inače, volim putovati. Sama. Najdraža mi je Venecija. Kad odem tamo sve me inspirira, puno slikam i odmah sve prodam!  Kad se vratim, donesem mužu i kćeri darove, sebi haljine! Obožavam fine cipele i lijepe haljine! Volim se pokazati pred mužem! I njemu su oči otvorene. Vidim kako gleda druge žene i ne vjerujem mu previše! Znam da ne razmišlja o njihovoj duši! Kao i svi- gleda da li nosi tange ili uopće nema gaćice. Kakva vremena! Pola mladih žena u Moskvi ne nosi gaćice iako je zima! Kad skinu bunde, ispod je kratka minica ispod koje sve možeš vidjeti. Muškarci rado gledaju i ne ostaju samo na tome!Takvi su, takav je život. Mi žene, pogotovo udate, moramo biti na oprezu...

                    - Slušala si je površno kao da za tebe ne vrijede njene riječi, kao da se ti ne uklapaš u tu sliku. Ipak, nisi ni ti imuna na njezine riječi. Kroz glavu ti proleti slika ružnog malog psa izrađenog  od najprostije gume, i to plave! Nedavno se pojavio na noćnom ormariću tvoga muža. Kad si inzistirala da ti kaže otkud mu taj smiješni plavi pas, odnesao  ga je u ured i tamo ostavio. Bez objašnjenja! Onda si se sjetila keramičkog miša, plavo bijelog miša od gželja i isto tako plavobijele svinje od porculana. Odkud te grozne igračke, simboli kineskog horoskopa, kod tvojeg muža? Tko mu poklanja te fetiše? Zašto ih čuva? Zašto ih nije bacio? Ima li to neke značenje? Da li su talismani, amuleti? Nešto što bi ti trebala znati?
                
                Mali jazavčar Čeri prekinuo je tvoje tamne misli.  Zapanjila si se kad si čula da je Čeri muško. Žensko ime za muškog jazavčara! Starog i ne više lijepog! Nikolaj mu je nadjenuo to ime zbog njegove krhkosti, laskavosti i vjernosti. Zbog zaljubljenog ženskog pogleda kojim motri svog gazdu; zbog onog što bi vjerojatno i on sam cijenio kod svoje partnerice.
               
                Dok si ih promatrala odjednom si se upitala kako bi bilo da živiš sama? Da li bi emotivnu glad i potrebu za nježnošću i odanošću tražila u društvu nekog umiljatog mačka ili psa? Stresla si se od same pomisli. Depresivno! Otkuda ti samo takva misao? Da je otjeraš, ustala si i počela razgledavati platna. Odabrala si jedno platno dimenzija  80x100cm. Olga i i Nikolaj kimnuli su s odobravanjem. Bit će to odlična dimenzija za portret s vedutom grada u pozadini. Sutra počinjete.