1. ODINOVA RUNA
Svako jutro bacala si rune. Tog jutra iz vrećice je ispala prazna Odinova runa: Sve je moguće! Nepoznato daje znak da je ušlo u vaš život! Može značiti kraj a može i početak!
- Radujem se našem susretu. - Dočekala te na vratima atelijera i pružila čašu gustog crnog vina.
- Moje najdraže slatko, gruzijsko. Kinzmarauli. I baćuška ga je volio- dodala je sa smijehom. – Nisi znala na koga misli. Na svog oca ili na baćušku Staljina?
Bila si u debeloj bundi od šišanog krzna, izvana brušena koža a oko vrata i rukava optočena lisicom farbanom u ton sa bojom bunde. Sva ta oprema, zajedno s toplom šubarom, nije ti smetala da prihvatiš čašu. Niste se opterećivale etiketom. Pružila ti je čašu a ti njoj buket nježnih bijelih orhideja koje si uspjela zaštiti od zime skrivajući ih u velikoj kožnatoj torbi. Nazdravile ste. U atelijeru je bilo toplo. Starinski guseni radijatori dobro su grijali. Kroz visoke prozore vidjeli su se vrhovi kupola, stari dio Moskve, crkva do crkve a u daljini nazirali su se stambeni tornjevi na iskričavo plavom nebu. Vani minus 20 celzijevih. Zaleđeni drvoredi uz cestu, zamrznuta rijeka i oblak ledene magle. Visoko gore sunce! Mraz i sunce! Puškin ih je opjevao u poznatoj pjesmi.
Ništa se važno nije dešavalo u tvom životu od kad si prestala predavati i napustila školu. U neočekivanom vakuumu, odjednom se nisi snalazila. Bit će to malo lutanje kroz prazninu dok se ne odlučiš na slijedeći korak. Dok ne odrediš kuda i kako ćeš dalje. Možda je došlo vrijeme da se okreneš sebi i zapitaš koliko je čvrsta točka na kojoj duže vrijeme stojiš. Na primjer, tvoj brak. Nikad nisi ni pomislila da bi se tu mogle desiti bilokakve promjene. A možda je upravo sada trenutak da ispuniš i neku svoju želju. Odjenula si se i krenula u Zamoskvorječje do Olginog atelijera. Dogovorile ste se da će naslikati tvoj portret do Valentinova. Rekla si joj da ga želiš pokloniti mužu a ona je sumnjičavo zavrtila glavom.
- Muškarci više vole votku i seksi gaćice, ili još bolje, gole guze! A ti zapela za portret! Samo se nemoj razočarati! Otvori oči i vidi kakav je u istinu svijet oko nas! Ipak, obećala ti je da će portret biti gotov do 14. veljače. Nisi marila za njena upozorenja. Bila je mlada, voljela se zabavljati, družiti sa zanimljivim ljudima. Govorila je da joj to krade dosta vremena, da je odvlači od slikanja ali naprosto ne može odoljeti. Toliko se novih klubova otvara po gradu, ugodnih kafea, salona za ljepotu. Moraš stvarno biti slijep ,ili pak biti silan karakter da bi tome odolio, mudrovala je. Mahnula je rukom pokazujući da si nađeš mjesto na kanapeu između hrpe drvenih okvira, pripremljenih platna i već gotovih slika. Stavila je orhideje u praznu staklenku od kompota i brzim koracima na tren nestala iz vidokruga. Niska, vitka, vragolasta doimala se poput vidre, sve dok ne bi počela slikati. Onda bi iz nje pojurio nezaustaviv potok energije. Obarala se kistom na platno kao matador na bika.
- Pozvat ću susjeda Nikolaja na čašu crnoga! Ti dotle razgledaj platna i razmisli što bi točno htjela. - Iznenadila si se kada si za njenim leđima ugledala muškarčev lik. Pomislila si -medvjed a ne čovjek! Pozdravio te sramežljivo kao da se ispričava zbog ogromnog stasa koj-im je ispunio prostor atelijera. Kad je progovorio rukom je skrivao usta odajući nelagodu zbog trošnih zuba. Pažljivo se spustio na kanape pokraj tebe pazeći pri tom da te ne dodirne. Ležaj je utonuo pod njegovom težinom.
- Kolja je skulptor. Ovo je njegova prijateljica Čeri!- Pogledala si prema odškrinutim vratima. Za gorostasom se sporo dovukao mali mršavi jazavčar. Uzeo ga je u krilo i nasmiješio se. „ Čeri i ja živimo u stanu preko puta Olginog atelijera .„ Prihvatio je čašu, ispio u jednom gutljaju a onda posegnuo za drugom, pa trećom, dok si ti još uvijek pomalo pijuckala svoju prvu.
- Kolja je duša od čovjeka. Netipičan muškarac za ovo doba. Nespretan je i sramežljiv sa ženama. Svu svoju snagu izlijeva u kipove od kamena i reljefe u bronci. Upravo je završio veliki reljef za jedan u institut u Tvjeru. Velika narudžba, mnogo, mnogo novca. Mogao bi i zube popraviti kad bi htjeo! Staviti sve bijele, porculanske. Dopao bi se ženama. No, on je bojažljiv, povučen. Možda i previše očekuje od žena, a možda ga i plaše! Sve bi one htjele lijepe haljine, inozemne parfeme, večere u restoranima i klubovima, pažnju i osjećanje da su makar na kratko centar nečijeg svijeta. Olga je govorila kao da Kolja nije prisutan u sobi što je u tebi izazvalo nelagodu. Izgleda kao da to njemu nije uopće smetalo. Poznavali su se, imali povjerenja jedno u drugo. Olga je nastavila premetati platna, pripremati paletu, odabirati kistove.
- Rijetko ko danas gleda ono što je u nekome vrijedno; ono dobro što je sakriveno u naoko ružnoj ljušturi. Moj tata me naučio da s razumijevanjem gledam ono što ljudi smatraju ružnim i da otkrivam unutarnju ljepotu. Naučio me da osluškujem glasove koji dolaze iz dubine a ne iz riječi; iz pogleda nečijih očiju; iz tišine koju nalazimo u prirodi, na dači, u tišini mog atelijera. Dok slikam niko od mojih prijatelja i moje obitelji nema pristup ovamo!Tebe sam primila jer radimo, radit ćemo. Inače, volim putovati. Sama. Najdraža mi je Venecija. Kad odem tamo sve me inspirira, puno slikam i odmah sve prodam! Kad se vratim, donesem mužu i kćeri darove, sebi haljine! Obožavam fine cipele i lijepe haljine! Volim se pokazati pred mužem! I njemu su oči otvorene. Vidim kako gleda druge žene i ne vjerujem mu previše! Znam da ne razmišlja o njihovoj duši! Kao i svi- gleda da li nosi tange ili uopće nema gaćice. Kakva vremena! Pola mladih žena u Moskvi ne nosi gaćice iako je zima! Kad skinu bunde, ispod je kratka minica ispod koje sve možeš vidjeti. Muškarci rado gledaju i ne ostaju samo na tome!Takvi su, takav je život. Mi žene, pogotovo udate, moramo biti na oprezu...
- Slušala si je površno kao da za tebe ne vrijede njene riječi, kao da se ti ne uklapaš u tu sliku. Ipak, nisi ni ti imuna na njezine riječi. Kroz glavu ti proleti slika ružnog malog psa izrađenog od najprostije gume, i to plave! Nedavno se pojavio na noćnom ormariću tvoga muža. Kad si inzistirala da ti kaže otkud mu taj smiješni plavi pas, odnesao ga je u ured i tamo ostavio. Bez objašnjenja! Onda si se sjetila keramičkog miša, plavo bijelog miša od gželja i isto tako plavobijele svinje od porculana. Odkud te grozne igračke, simboli kineskog horoskopa, kod tvojeg muža? Tko mu poklanja te fetiše? Zašto ih čuva? Zašto ih nije bacio? Ima li to neke značenje? Da li su talismani, amuleti? Nešto što bi ti trebala znati?
Mali jazavčar Čeri prekinuo je tvoje tamne misli. Zapanjila si se kad si čula da je Čeri muško. Žensko ime za muškog jazavčara! Starog i ne više lijepog! Nikolaj mu je nadjenuo to ime zbog njegove krhkosti, laskavosti i vjernosti. Zbog zaljubljenog ženskog pogleda kojim motri svog gazdu; zbog onog što bi vjerojatno i on sam cijenio kod svoje partnerice.
Dok si ih promatrala odjednom si se upitala kako bi bilo da živiš sama? Da li bi emotivnu glad i potrebu za nježnošću i odanošću tražila u društvu nekog umiljatog mačka ili psa? Stresla si se od same pomisli. Depresivno! Otkuda ti samo takva misao? Da je otjeraš, ustala si i počela razgledavati platna. Odabrala si jedno platno dimenzija 80x100cm. Olga i i Nikolaj kimnuli su s odobravanjem. Bit će to odlična dimenzija za portret s vedutom grada u pozadini. Sutra počinjete.
Nema komentara:
Objavi komentar