Prošlo je tjedan dana od posljednjeg susreta i osam dana
od objave članka u Jutarnjem. U naš klub je došlo preko dvadeset žena. Neke se
odmah deklariraju kao gosti, neke su samo promatrači, no većina je opet aktivan
sudionik. One bi pisale, one pišu, objavljuju, proza, poezija, scenarij,
znanstveni radovi. Ivan Salečić nas je posjetio i na moju veliku žalost nismo
doznali ima li pomaka u realizaciji njegovog povijesnog romana. Nadam se da će
nam opet doći. Ne bih voljela da u naš Klub ne dolaze muškarci. Prijateljica mi
kaže da je kratica KKŽ (Klub kreativnih žena) podsjeća na AFŽ (Antifašistička fronta žena) iz Drugog
svjetskog rata. Ne mislim da je ovdje nužna ikakva politička, negativna ili
pozitivna, konotacija. U nazivu se nalazi riječ žena pošto se od početka klub sastojao većinom od žena. Ne vidim
razloga da ijedan muškarac bude odbijen ovim nazivom (a možda bi mogao biti). Naš
klub je ženski, ali spol nije bitan jer pisanje nije muško ili žensko.
Razlikuje se s obzirom na godine, iskustvo, afinitet i senzibilitet osobe.
Ljudi su različiti. I to čini pisanje, život, ljubav, društvo, posao zanimljivim.
Nakon sunčanog vikenda na radničkim igrama u Umagu i sinoćnje lijepe večeri u jednom finom restoranu, sam osim ovog bloga napisala manji prozni tekst, koji može funkcionirati i kao pjesma u prozi i prepisala sam i doradila jednu pjesmu rukom ispisanu lanjskog ljeta. Čekam Milanin prijeki sud i ako bude u moju korist, podijelit ću s javnošću :)
Nema komentara:
Objavi komentar