Divno, inspirativno i ovaj tjedan na druženju KKŽ-a

Dijana Karabašić/Daisy Pozitivka, 14.11.2012.

Osvrt na naše druženje ovog ponedjeljka....

Toliko toga je bilo zanimljivog da sam u jednom trenutku poželjela da imam diktafon. Nastojala sam uloviti najvažnije pa slijedi osvrt. Kod Milane je uvijek najvažnija ta inspiracija kojom nas nahrani. A mene naše konstruktivno druženje poput ovog ovaj ponedjeljak napuni pa odletim na svoj oblak i inspiriram se za pisanje, puno pisanja i čitanja i života općenito... Pozitivna energija kojom zrači taj ponedjeljak divna je i omamljujuća...

Ovaj put smo se osvrnuli na neka pitanja koja nas muče te je Milana pričala o tim zanimljivim temama i upitnicima s kojima se sudaramo tijekom pisanja. Pitali smo a Milana je odgovarala....

Kako uspješno zadržati nit?

Nit je najvažnije zadržati u priči dok je kod romana prirodno da niste cijelo vrijeme vjerni jednoj misli. Priča traži više vjernosti od romana. Teme i misli se kod romana isprepliću a u priči je važno ostati vjeran ideji jer priča zahtijeva oprez i kontrolu puno više od romana. Danilo Kiš je rekao da se pisac jedno vrijeme druži dugo s olovkom a onda neko duže vrijeme s gumicom.

Kako kaže Milana: tkivo pisanja je kao voda koja se razlijeva. Kako zadržati nit - nikako. Nit se redovito gubi i nalazi budući da 99% ljudi koji pišu nemaju nadnaravnu moć da zadrže misao. I to je u redu. Ne možemo uvijek samo trčati naprijed (još jedna Milanina).

Ukoliko ste čitali Orhana Pamuka koji je divan možete primjetiti da se ponekad izgubi, kao da je izgubljena nit i postoje neki dijelovi u romanu koji mu više štete nego koriste. No pisac sam odlučuje koje dijelove želi mijenjati a koje ostaviti. Nekada je dobar urednik taj koji može biti korektivna mjera i reći što bi bilo dobro izmjeniti a što izbaciti kada se nit izgubi.

Kako kombinirati monolog s dijalogom?
Potpuna je sloboda pisca hoće li mu roman biti pun monologa s vrlo malo dijaloga ili potpuno suprotan - s puno dijaloga. Kakva će knjiga koju pišete biti, priča, roman, što god pišete ovisi potpuno o vama, kao piscu. Ni Nabokov ni Proust nisu bili od velikih dijaloga a svejedno su odlični romanopisci. Ono što se možete zapitati i što vam može pomoći prilikom pisanja je: Čujete li svoje likove da razgovaraju? Ako čujete likove da razgovaraju, onda je potreban dijalog ali ako ih ne čujete nema potrebe da stavljate dijalog reda radi jer ćete izgubiti na uvjerljivosti.

Trebaju li likovi biti inspirirani stvarnim ili izmišljenim osobama?
Boris Vian je rekao jednom da je njegova knjiga istinita jer ju je cijelu izmislio. I to je najveća istina o istini pisanja. Pisanje je produkt jedne drugačije osobnosti od one koja je u stvarnosti, to je način da naše srce pođe na hodočašće. Pisanje je pročišćavanje našeg životnog iskustva. Nema pravila čime ćemo se inspirirati.

U pisanju ne postoje stroga pravila. Slobodni smo raditi što god želimo. Sloboda je u pisanju ogromna ali su i odgovornosti velike upozorava Milana.

Uvjerljivost u pisanju
Najvažnije u pisanju je da postignemo uvjerljivost - da svijet o kojem pišemo bude uvjerljiv. Bez obzira o čemu pišete morate postići da se vašoj priči vjeruje. Bila vaša priča dio stvarnosti ili fantazije, morate kreirati opipljiv svijet i likove koji će biti uvjerljivi. Ono što mi vidimo moramo učiniti i drugima vidljivima. Ukoliko pišemo na primjer o vampirima, taj svijet mora biti toliko dobro opisan i uvjerljiv da zaista povjerujemo da su vampiri oko nas.

Milana je bila u onom svom dobro poznatom zanosu kada priča o pisanju da sam pomislila u jednom trenutku da smo odletjele na neki oblak u kojem postoji vrijeme samo za nas i naše pisanje. Sjedimo tako na tom oblaku i pišemo a ona nas inspirira i odgovara na naša pitanja.