Bakini savjeti koje sam zanemarila by Milana Vuković Runjić

Ta starija osoba koja dijeli savjete ne mora biti nužno baka. Može biti mama, teta, ujna, strina.... U svakom slučaju, žena koja je kroz razna životna iskustva prošla prije mene, pomalo je konzervativna i njezini savjeti zvuče staromodno.  Zato ih ja nisam sklona slušati. A poslije mi bude krivo. Najnoviji bakin savjet kojeg sam zanemarila: «ne kupaj se s menstruacijom». Zadnji dan godišnjeg, prvi dan menstruacije. More kao ulje. U bakino vrijeme, mislim ja, žene su to regularno mjesečno krvarenje doživljavale kao neko čudo. Ali, ovo je 21. stoljeće. I ja ću se okupati, premda me pomalo boli. Rezultat je bio porazan. Vratila sam se s mora bolesna: moja doktorica, mudra žena, rekla mi je da se mnoge žene kupaju bez problema s mjesečnicom, dok ih druge, koje su malo slabijeg imuniteta ili sklone jačem krvarenju, imaju. Ja sam, očito, u ovoj drugoj skupini. Šteta je što sam to iskusila na vlastitoj koži. 

Slijedeći savjet koji mi je bio smiješan: «zimi nosi debele čarape i duboke gaće». Kao ljubiteljici najlon čarapa i tangi bilo me je nemoguće uvjeriti da kad temperature padnu samo budala hoda tako odjevena. Ili, izaći u minici i laganim kožnim čizmicama na snijeg. Meni je to bilo slatko, mojim jajnicima ni najmanje. Rezultat? Teške i kronične upale mjehura. Izliječila sam se tek kad sam svesrdno prigrlila duboke gaće i debele čarape, k tome i buce umjesto seksi čizmica. Sada pumperice nosim i usred ljeta. Uopće nisu seksi, ali mokrim bez problema. 

No, maknimo se s mog krhkog zdravlja. Savjet koji mi pogotovo nije bio drag: «S rogatim se ne možeš bosti.» Ticao se moje poznate ratobornosti i sklonosti ka okršajima i kad je vrijeme za njih, ali i kada nije. Rezultat? Zbog pružanja jezičine do poda u krivo vrijeme, na krivom mjestu i pred krivom osobom, nenadano bih se našla u zrakopraznom prostoru, a posljedice bi bile katastrofalne. Poslije bih se tukla po glavi, ali, kao što Miroslav Krleža kaže, «riječi se ne mogu hvatati natrag kao leptiri.» Još jedan savjet kojeg sam od srca prezrela: «jedi juhu». Jedva sam čekala da dovoljno odrastem, pa da lonac s krepkom, domaćom juhom izblijedi na horizontu. Naprosto sam je mrzila: kokošju, teleću, od povrća...vrelu vodu po kojoj plutaju masni kolutići. I nitko me nije mogao uvjeriti u to da je zdrava. Rezultat? Umoran želudac, natrpan krivim stvarima. Na tu juhu se nastavlja ono «gledaj da imaš tri kvalitetna obroka dnevno». Da bi to bilo moguće, morala bih, poput svojih pretkinja, provoditi dane u kuhinji. Premda volim kuhati, takvo što mi je nemoguće. Bude dana kada skuham, bude ih kad se snalazim kako znam i umijem. Ali u dane u kojima se snalazim definitivno se ne osjećam onako dobro kao u dane kada kuham.

«Nikada ne zovi prva muškarca koji ti se sviđa.» Takvih i slični savjeta bile su pune knjižice koje su izišle prije desetak godina, zvale su se «Pravila» («The Rules») i bile pravi hit među teksaškim domaćicama. Meni su bile smiješne. Jer, ne radi se o tangu nego o zaljubljenosti, možda čak i o ljubavi, pa zašto onda da se bavim nekakvim koracima, mislim o tome tko je koga koliko zvao i zašto. Šteta je gubiti vrijeme na takve bedastoće. Međutim, kad sada gledam na svoje veze iz prošlosti, atmosfera nikada nije bila osobito dobra u onima u kojima sam ja davala tempo, vodila ples, nabijala ritam. Postupno bih se u njima pretvorila u muškarca, a on bi postao žena i to bi bio kraj. Premda, ne kažem da sam u bilo kojoj svojoj vezi bila nešto osobito ženstvena, jer sam - «frajer». Takva kakva jesam, dakle «frajer», što volim reći za sebe, naravno da nisam slušala mamine savjete o tome kako se «na poslovne razgovore ne odlazi u minicama i dekolteu», jer ja ću se odijevati onako kako ja želim, a poslije ne bih mogla doći k sebi od čuđenja kako sam pogrešan dojam ostavila. Decentno odijevanje, shvatila sam tek u zreloj dobi, ključ je svake ženstvenosti, a vruće hlačice i japanke super je nositi na moru u one dane kada ne nosim pumperice.

«Žena se ne treba nikome do kraja povjeriti, čak ni najboljoj prijateljici» još je jedan savjet kojeg nikako nisam mogla shvatiti, jer što će mi najbolja prijateljica ako joj ne mogu baš sve reći?! Nakon tuceta nelagodnih iskustava naučila sam se da uvijek postoji komadić mene kojeg ne trebam nužno dijeliti s drugima, pogotovo ako ne želim da drugi to podijele s trećima, treći s četvrtima, četvrti s petima i tako dalje. Jer čak i najbliskija prijateljica nekada neće moći odolijeti iskušenju da vašu vruću tajnu ne povjeri nekome, stoga, ono što želite da ostane tajnom, neka to doista i bude. 

«Trudnica se treba mnogo odmarati» - kako sam tek taj savjet prezrela! Srećom, bez nekih težih posljedica po sebe, trčkarala sam i bavila se svim i svačim tijekom cijele trudnoće, te se osjećala izvrsno. Što ne znači da se taj savjet doista treba prezreti, već samo da se meni posrećilo, pa nepoštivanje tog bakinog savjeta nije dovelo do nekih loših posljedica. Ima li uopće neki savjet kojeg sam poslušala? 

«Uvijek imaj u kući maslinova ulja.» Imam. 

«Svaki dan bar malo prošetaj, to je dobro za živce.» Šetam.

«Ne svađaj se s obitelji, čak ni kad ti se čini da je to potrebno.» Ne svađam. 

Eto, dašak tradicije nadzire se čak i kod mene. Premda, kada biste članove moje brojne obitelji pitali tko je najveći buntovnik i najčudniji među njima, jednoglasno bi se složili: ja. 

Milana Vuković Runjić, Cosmopolitan kolumna